BiHVijesti

Političari i pravosuđe: Mnogi hapšeni, rijetki osuđeni, još rjeđe robijali; ko je apsolutni šampion “nevinosti”

Jerko Ivanković Lijanović, bivši ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH upućen je nedavno na izdržavanje sedmogodišnje zatvorske kazne u KPZ-u Zenica.

Njega je Vrhovni sud Federacije pravosnažno osudio na sedam godina robije po optužnici Tužilaštva Tuzlanskog kantona za zloupotrebu položaja i ovlasti vezano uz nezakonitosti prilikom dodjele poticaja poljoprivrednicima na području ovog kantona i FBiH od 2011. do kraja 2014. godine

Vijest da je neki političar pravosnažno osuđen, a potom i završio u zatvoru, ne samo da nije uobičajena, već se slobodno može kazati da se radi o presedanu.

Tokom proteklih godina, nemali broj njih je bio pod istragama, hapšeni su, optuživani, suđeno im je, ali su im uglavnom izricane ili oslobađajuće presude, ili su predmeti vraćani na nova odlučivanja, protiv pojedinih istrage nikada nisu okončane, a oni koje su sudovi nekako na kraju i uspjeli proglasiti krivima, uglavnom su izbjegli izdržavanje zatvorske kazne.

Među rijetkima koji su “odležali” kaznu zatvora je bivši ministar i zastupnik u Skupštini KS Esed Radeljaš, koji je, iako oslobođen optužbi za niz koruptivnih krivičnih djela, odnosno ovjeravanja neistinitog sadržaja, podstrekavanja na zloupotrebu položaja, davanja dara i drugih oblika koristi te pranja novca, ipak osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine. Zatvorsku kaznu je dobio jer je, prema optužnici, kao zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, od 2013. do kraja 2014. zloupotrijebio novac iz kantonalnog budžeta namijenjen isključivo za finansiranje političke partije BOSS i usmjerio ga na privatni račun.

Ovom zatvorskom kaznom “poklopljeno” mu je vrijeme koje je proveo u pritvoru tokom istrage mahinacija u vezi sa kupoprodajom zemljišta u sarajevskoj općini Novi Grad, za šta je oslobođen krivnje.

Radeljaš se kandidovao za načelnika Foče (FBiH). Posljednja vijest je bila da Centralna izborna komisija BiH provjerava da li je na snazi zabrana obavljanja javnih funkcija koju mu je izrekao Kantonalni sud u Sarajevu.

Gotovo godinu u pritvoru provela je i Vesna Švancer, bivša dopredsjedavajuća Zastupničkog doma Federacije Bosne i Hercegovine i bivša članica SBB-a. Ona je presudom Općisnkog suda u Tuzli osuđena na jedinstvenu kaznu od dvije i po godine zatvora. Proglašena je krivom zbog udruživanja radi činjenja krivičnih djela, zloupotrebe položaja i prevare. Prema presudi, koja nije pravosnažna, Švancer je formirala kriminalno udruženje, kako bi u postupku dodjele i isplate nepovratne pomoći građanima i neprofitnim organizacijama u FBiH iz budžeta Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, ona i njeni pomagači uslovljavali da im vrate veći dio isplaćenih sredstava.

Za razliku od Švancer, njen nekadašnji stranački šef Fahrudin Radončić pravosnažno je pred Sudom BiH oslobođen krivnje za ometanje rada pravosuđa. Istom presudom oslobođeni su i njegovi tadašnji saradnici Bakir Dautbašić, Bilsena Šahman, kao i uposlenik Ambasade SAD-a Zijad Hadžijahić.

Radončića je optužnica teretila da je naredio izvršenje pritiska, preko Šahman i Dautbašića, na svjedokinju Azru Sarić da promijeni iskaz u postupku protiv Nasera Kelmendija na Kosovu. Radončić je sve vrijeme tvrdio da mu je proces montiran.

Da se ni nakon pravosnažne presude ne mora otići u zatvor pokazuje i primjer nekadašnjeg zastupnika u Skupštini KS Dževada Rađe. On je, a o čemu je detaljno pisao CIN, nakon pravosnažne presude iz marta 2006. godine kojom je osuđen na šest mjeseci zatvora (radilo se o saobraćajnoj nesreći u kojoj je jedna osoba poginula, a dvije su povrijeđene), odlazak na izdržavanje kazne na razne načine uspio izbjegavati, da bi ga na kraju 2009. godine pomilovala tadašnja predsjednica FBiH Borjana Krišto.

Nasljednik Borjane Krišto na poziciji predsjednika FBiH Živko Budimir, nakon što se i sam našao na optuženičkoj klupi, prošle je godine u Općinskom sudu u Sarajevu nepravomoćno oslobođen optužbi za krivična djela zloupotreba položaja ili ovlasti, primanje dara ili drugih oblika koristi te protivzakonito posredovanje.

Budimir se teretio da je, djelujući s drugim optuženim, kao predsjednik Federacije BiH, samoinicijativno ili nakon intervencija različitih osoba, među kojima i osoba iz političkog života, kao i osoba iz kriminalnog miljea, zloupotrijebio položaj i ovlasti predsjednika FBiH, na nezakonit način izvršio pomilovanja, oslobađanja od kazni zatvora, te brisanja iz kaznene evidencije za osobe osuđene na različite zatvorske kazne. Ovaj predmet još nije pravomoćno okončan.

Pred Općinskim sudom u Sarajevu još traje suđenje u predmetu “Bosna” protiv nekadašnjeg sekretara SDA Amira Zukića, Safeta Bibića, Nedžada i Senada Trake te Ramiza Karavdića, koji se terete za udruživanje radi činjenja krivičnih djela u vezi s primanjem nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem te protuzakonito posredovanje. Ista optužnica Asima Sarajlića i Mirsada Kukića tereti za primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem, te Seida Fazlagića zbog pomoći počinitelju nakon krivičnog djela.

Jedan od slučajeva oko kojih se svojevremeno podigla velika pompa je predmet “Farmer” u sklopu kojeg je početkom prošle godine uhapšen veći broj osoba zbog malverzacija sa dodjelama traktora koje je 2012. godine BiH donirala Kina.

Tada je, između ostalih, uhapšen Ivica Mladina nekadašnji savjetnik u Vladi Nermina Nikšića, kao i bivši ministar u Vladi FBiH Desnica Radivojević. Velika akcija Federalne uprave policije i MUP-a Kantona Sarajevo, pod vođstvom Tužilaštva KS ubrzo je zaboravljena ili jednostavno “potisnuta”.

Kako se neposredno nakon hapšenja moglo čuti, 17 osoba osumnjičeno zbog krivičnog djela udruživanje radi činjenja krivičnih djela, a u vezi sa krivičnim djelima zloupotreba položaja ili ovlaštenja, lažno predstavljanje i prevara. Objavljeno je da se sumnja da su od 2014. do polovine 2015. u svojstvu članova Komisije za dodjelu poljoprivredne mehanizacije nezakonito podijelili i prodali poljoprivrednu mehanizaciju. Podjela i prodaja su vršene na način da su doniranu mehanizaciju za gotov novac prodavali direktno korisnicima ili putem posrednika po znatno nižim tržišnim cjenama, a sve u cilju stjecanja protivpravne imovinske koristi.

Iako je od hapšenja prošla godina i po, iz sarajevskog Tužilaštva kažu da još nije donesena tužilačka odluka.

– Kada bude konačna tužilačka odluka, informirat ćemo vas – kratko su nam kazali u toj pravosudnoj instituciji.

Tužilačke odluke, barem koliko je javnosti poznato, nema ni u predmetu “Registar”, u sklopu kojeg su, po nalogu Tužilaštva BiH, pripadnici FUP-a prije skoro pune tri godine uhapsili Predraga Kurteša, Dragana Miokovića, funkcionere koji su kao SDP-ovci obavljali funkcije u izvršnoj vlasti u FBiH, kao i Kemala Kačapora, Enesa Maslu i Aleksandra Ristića.

Kako je tada rečeno oni su pod istragom zbog sumnje da su u procesu javnih nabavki zloupotrebili položaj i omogućili sticanje nezakonite imovinske koristi u iznosu od oko pola miliona eura.

Za razliku od njih, njihov stranački kolega Senaid Begić, član Predsjedništva SDP-a i zastupnik te partije u Zastupničkom domu Federalnog parlamenta nedavno je odlukom Općinskog suda u Zenici osuđen na četiri godine zatvora.

Prema presudi, on je u vrijeme dok je bio direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantontona, počinio krivična djela zloupotrebe položaja, a u vezi sa pronevjerom i prevarom. Na šest mjeseci zatvora osuđen je i šef za finansije te ustanove Omer Avdaković.

Svojevrsni sudski rekord drži nekadašnji ministar unutrašnjih poslova RBiH Alija Delimustafić, inače prvooptuženi u predmetu čiji naziv već počinje zvučati pomalo ironično – “Pravda”.

Iako će se u novembru navršiti pune tri godine otkako je Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio optužnicu protiv njega, ona još nikad nije pročitana u sudnici.

Ročišta su iz raznih razloga odgađana više od 20 puta, a Delimustafić, koji je dvije i po godine bio u pritvoru u Kaznenopopravnom zavodu Sarajevo, pušten je prije godinu da se brani sa slobode. On, međutim, zbog teškog zdravstvenog stanja nije sposoban da prati suđenja.

U ovom predmetu, koji se odnosi na nezakonito knjiženje nekretnina u Kantonu Sarajevo, optuženi su advokati, notari, sudije, pravobranioci… Svi se terete i za sistemsku korupciju i organizirani kriminal.

Sjetimo se i oslobađajućih presuda Edhemu Bičakčiću, Nedžadu Brankoviću… ali i neprikosnovenog šampiona u izbjegavanju osuđujućih presuda, predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića.

Iako hapšen, optuživan, pa i nepravomoćno osuđivan, Čović nikad nije i pravomoćno osuđen za bilo šta. A dosta toga stavljalo mu se na teret:

U aprilu 2009. godine, Edhem Bičakčić i Dragan Čović optuženi su da su u periodu od 1999. do 2000. godine, zloupotrijebili svoj položaj federalnog premijera i zamjenika premijera i ministra finansija.

Optužnica ih je teretila da su odobrili dodjelu sredstava iz budžeta FBiH za 1999. i 2000. godinu za rješavanje stambenih pitanja uposlenika u tijelima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti BiH i FBiH, čime su navodno pribavili drugom korist u iznosu od 3.671.398,76 maraka, čime su nanijeli štetu budžetu FBiH.

Godinu dana kasnije, u aprilu 2010. godine, Sud BiH oslobodio ih je optužbi, a u januaru 2011. godine potvrđena je oslobađajuća presudu.

Prije toga je prvostepenom presudom iz novembra 2006. godine, Sud BiH osudio Čovića na kaznu zatvora od pet godina zbog zloupotrebe položaja. Na teret mu se stavljalo da je firmi “Lijanović” kao ministar finansija oprostio plaćanje 1,9 miliona KM takse na uvoz mesa.

Apelaciono vijeće Suda BiH se dvije godine kasnije proglasilo nenadležnim. Ostalo je zapisano i da su Sud BiH i Apelaciono vijeće “slučajno izgubili” dio dokaznog materijala prilikom transportovanja dokumentacije.

U maju 2012. godine, Kantonalni sud u Sarajevu, kojem je ustupljen predmet pravosnažno je oslobodio Čovića, a Vrhovni sud FBiH godinu kasnije potvrdio je ovu oslobađajuću presudu, jer je žalba Pravobranilaštva FBiH bila, kako je stajalo u presudi, “neblagovremena”.

Predsjednik HDZ-a BiH u januaru 2010. godine, pred Kantonalnim sudom u Mostaru teretio se zajedno sa još šest optuženih da je tokom 1999. godine djelujući u svojstvu zamjenika federalnog premijera i ministra finansija zloupotrijebili svoj položaj u procesu prenosa većinskog vlasničkog udjela HPT d.o.o. Mostar u preduzeću Eronet d.o.o. Mostar vrijednog 4.674.059,50 KM na tri privatna preduzeća: Hercegovina osiguranje d.o.o. Mostar, Alpina Comerc d.j.o. Široki Brijeg i Croherc AG d.j.o. Mostar.

Kao i u prethodnim slučajevima i u ovom je Čović bio “nevin”. U junu 2011. godine, Kantonalni sud u Mostaru oslobodio je sve optužene od krivice, a u martu 2013. godine i Vrhovni sud FBiH potvrdio je oslobađajuću presudu.

SDP-ov Damir Hadžić, bivši ministar i načelnik Općine Novi Grad, oslobođen je krivice na Kantonalnom sudu u Sarajevu. Optužnica je teretila njega i saradnike Jasminu Horo, službenicu Općine Novi Grad i njenog kolegu Jusufa Čauševića, da su zloupotrebom službenog položaja nezakonito proveli postupak dodjele zemljišta Radeljašu, kojem je iz budžeta omogućena isplata više od milion maraka za zemljište koje je 2006. Općini platio 51.340,00 KM.

Hadžić se svojevremeno našao i u aferi “Reket”. Radi se o slučaju kada su čelni ljudi SDP-a BiH osumnjičeni za pokušaj reketiranja Nihada Imamovića, tadašnjeg direktora ASA Holdinga iz Sarajeva. Imamović je to prijavio Federalnoj upravi policije početkom jula 2009. godine. Policija je dostavila izvještaj Tužilaštvu BiH.

Imamović je rekao da mu je Sead Hasibović, direktor građevinskog preduzeća Butmir iz Sarajeva, rekao da se sastao sa Zlatkom Lagumdžijom, predsjednikom SDP-a, Marinom Ivaniševićem, predsjedavajućim Gradskog vijeća Grada Sarajeva, Damirom Hadžićem, načelnikom Općine Novi Grad, i Dževadom Bećirevićem, načelnikom Općine Centar, i da su oni zatražili 2,2 miliona KM u zamjenu za promjenu regulacionog plana Alipašin Most. To je bio uvjet da ASA Holding nastavi započetu izgradnju poslovno-stambenog centra u sarajevskom naselju Otoka.

Hadžić, Lagumdžija i Hasibović su tada bili saslušani kao osumnjičeni u ovom slučaju. SDP je tada saopćio da je Zlatko Lagumdžija u izjavi datoj Tužilaštvu BiH kazao da su svi navodi iz Imamovićeve prijave lažni i netačni.

U ranijim saopćenjima u vezi sa ovim slučajem SDP je optužio Imamovića za nelegalnu gradnju 20.000 kvadratnih metara, te da on kroz montiranu aferu pokušava izbjeći vlastitu odgovornost za to. Dvije godine poslije, Tužilaštvo BiH je nakon skoro dvije godine odustalo od istrage protiv Zlatka Lagumdžije i Damira Hadžića, predsjednika i potpredsjednika Socijaldemokratske partije BiH, te Seada Hasibovića, direktora Građevinskog preduzeća Butmir iz Sarajeva. Razlog – “nedostatak dokaza”.

Među hapšenima i onima protiv kojih su se vodili ili se još vode procesi je i nekolicina političara, kadrova A-SDA.

Sa pravosuđem iskustva imaju i bihaćki gradonačelnici. Kandidatura bivšeg gradonačelnika Bihaća, ujedno i bivšeg SDP-ovca i SDA-ovca, Emdžada Galijaševića za novi mandat došla je u vrijeme dok ga pravosuđe još “brađuje”. On je u junu 2016. smijenjen i uhapšen po nalogu Kantonalnog tužilaštva USK. Tereti se za zlupotebu položaja i druga krivična djela. Proces je još u toku.

Općinski sud u Bosanskoj Krupi prvostepenom presudom osudio je bivšeg gradonačelnika Bihaća Hamdiju Lipovaču na godinu zatvora uvjetno za krivično djelo nesavjestan rad u službi, čime je općinski budžet oštećen za skoro 50.000 KM. Kazna neće biti izvršena ukoliko Lipovača u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo, objavljeno je u maju na web-stranici Tužilaštva Unsko-sanskog kantona. Presudom Kantonalnog suda USK, akteri slučaja STENS, među kojima je i Lipovača, oslobođeni su optužbi da su prilikom izvođenja radova na Sportsko-rekreativnom centru STENS u Bihaću od 2006. do 2009. godine, iskorištavali vlastite položaje, te unošenjem neistinitih podataka u građevinske knjige i uvećavanjem vrijednosti izvedenih radova, na štetu Općine Bihać, pribavili korist u ukupnom iznosu od oko pola miliona KM.

Među aktuelnim slučajevima, mada još nema ni optužnice, a kada govorimo o bh. entitetu Federacija, je premijer Fadil Novalić zbog slučaja “Respiratori”, kao i federalni zastupnik Asim Kamber (SDA). Njega su nedavno uhapsili zbog, kako je saopćeno, izbornih malverzacija.

Među nepravomoćno osuđivanima je još jedan zastupnik, Salmir Kaplan. Općinski sud u Čapljini izrekao je prvostepenu presudu Kaplanu i drugima zbog prekida izbornog procesa u Stocu 2016. Kaplanu je izrečena kazna zatvora od dvije godine, Demiru Mahmutćehajiću godina i četiri mjeseca, a Ahmetu Ljuboviću deset mjeseci. Proces još nije pravomoćno okončan.

Predsjednik stranke Socijaldemokrati BiH (SD) Enver Bijedić nedavno se našao pod optužbom zbog zgrade “15. maj” u Tuzli. Općinski sud u Tuzli potvrdio optužnicu Tužilaštva Tuzlanskog kantona, a Bijedić tvrdi da je riječ o političkoj optužnici kojom se sprečava rušenje gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića.

Ovo je, naravno, samo dio historijata odnosa političara i pravosuđa. Rijetki od njih su završili iza rešetaka, mada se svakodnevno u javnosti ističe kako je veliki broj političara korumpiran, zloupotrebljava položaj i tome slično. Neki slučajevi, mada je sve ukazivalo na to, nikada neće dobiti epilog – pravomoćna presuda. Izgubljeni dokazi i nedostatak dokaza, vrlo često su obrazloženja pravosudnih institucija.

Izvor: Faktor.ba

Slični članci

Close