SvijetVijesti

OVO JE ZEMLJA NAŠIH SNOVA: Šef države je naslijedio svog oca, njegova supruga je doktorica i potpredsjednica; Pogađate, pišemo o…

Predsjedavajući Predsjedništva BiH prethodno je, na početku krize sa pandemijom koronavirusa, razgovarao sa predsjednikom Azerbejdžana Aliyevom, nakon čega je iz te zemlje u BiH stigla medicinska pomoć vrijedna milion eura.

Piše: “Slobodna Bosna” i agencije

U okolnostima potpune višegodišnje međunarodne i diplomatske inertnost, nekompetentnosti, marginaliziranosti i (samo)izolacije, u kojoj mu je najvidljiviji “državotvorni” aktivizam otvaranje stranačkih Potemkinovih sela i drugih seljačkih teferiča, predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović je nedavnim pismom predsjedniku Azerbejdžana Ilhamu Aliyevu podsjetio da se u opisu njegovog radnog mjesta nalaze i međunarodni odnosi. Kolektivni predsjednik BiH uputio je azerbejdžanskom kolegi telegram saučešća nakon artiljerijskog napada koje su armenski vojnici izveli na azerbejdžanske snage u pograničnom području Nagorno-Karabaha kada je poginulo više osoba.

Džaferović je u telegramu izrazio nadu da “će doći do smirivanja situacije i da će se postići trajno, mirno rješenje sukoba u Nagorno-Karabahu u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a”.

PRAZNI HOD BOSANSKE DIPLOMATIJE

Predsjedavajući Predsjedništva BiH prethodno je na početku krize sa pandemijom koronavirusa razgovarao sa predsjednikom Azerbejdžana Aliyevom, nakon čega je iz te zemlje u BiH stigla medicinska pomoć vrijedna milion eura. Slična, samo veća, pomoć iz Azerbejdžana je nešto ranije stigla u Srbiju, a nisu zaboravljene ni druge države regiona.

Uz turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, azerbejdžanski lider je, praktično, jedini strani državnik s kojim Džaferović ima “aktivne bilateralne veze i komunikaciju”. Njih trojica su se sreli prošle godine prilikom otvorenja naftovoda “Turski tok”, kada je Džaferović dobio obećanja da će jedan krak tog projekta “ogrijati” i Bosnu i Hercegovinu.

Šta je bošnjačkog člana Predsjedništva BiH tako magnetski usmjerilo prema predsjedniku Azerbejdžana osim istog kulturno-vjerskog kruga (97 posto stanovnika Azerbejdžana su Azeri – muslimani) koji postaje jedina konstanta u bošnjačkoj vanjskoj (a i unutrašnjoj politici)? Možda to što ga prezime Aliyev asocira i budi nježne sentimente i uspomene na Džaferovićevog prethodnika, stranačkog i državnog lidera Aliju Izetbegovića i njegove nasljednike “Alijeve”.

Da malo pogledamo kako izgleda vlast, poltički sistem i međunarodna pozicija ove kavkaske republike, bogate nalaziština nafte i plina, kojom skoro tri decenije vlada familija Aliyev.

Ilhan Aliyev se na čelu Azerbejdžana nalazi od 2003. godine, kada je naslijedio svog oca Hajdara, koji je vodio državu od 1995. Posljednji put je obnovio mandat na izborima 2018. godine pa će, nakon što je promijenio Ustav i produžio svoj mandat na sedam godina, ostati predsjednik do 2025. godine.

MEHRIBAN, DOKTORICA I DIREKTORICA SVEGA

Ilhan Aliyev je 2017. godine za potpredsjednicu Azerbejžana (kao rođendanski dar”) izabrao svoju suprugu Mehriban Aliyevu. Tako su ojačali autoritarni karakter azerbejdžanskog režima i uvjetovali promjene u njegovoj vanjskoj politici, uključujući pogoršanje odnosa s Evropskom unijom.

Koristeći svoj položaj i osobni utjecaj na predsjednika, Mehriban Aliyeva povećala je moć svog izuzetno bogatog klana Pashajev (neformalna politička i poslovna frakcija), zajedno s klanom Aliyev, učvrstivši “vladajuću obitelj”. Prema novom Ustavu, ako Aliyev odstupi s funkcije, mijenja ga njegova supruga Mehriban.

Potpredsjednica Aezrbejdžana Mehriban (53) po struci je ljekar (ovo lice vam zvuči poznato?!) i kako sama ističe, oduvijek ju je privlačila politika. Poslanica u Parlamentu Azerbejdžana je i predsjednica vladajuće političke stranke. Rođena je u jednoj od najbogatijih porodica u toj kavkaskoj državi Pashayev, koji su, uz ustalo, poznati i kao veliki ljubitelji umjetnosti i mecene umjetnicima. Pashayevi su vlasnici više banaka, osiguravajućih društava, građevinskih firmi, poslovnih zgrada, a zastupnici su skupocjenog automobilskog brenda “Bentley”. Veliki broj pripadnika ove familije obavlja visoke dužnosti u institucijama Vlade.

Potpredsjednica i prva dama Azerbejdžana Mehriban Aliyev u zemlji, ali i na zapadu, poznata je kao zaljubljenica u luksuz, pasioniranom sakupljanju skupocjenih komada odjeće, nakita, kojima ističe svoj elegantni i mladalački izgled. Neki zapadni diplomati govorili su da joj je lice prilično “ukočeno” zbog brojnih estetskih intervencija, a tvrdili su, kako je prije nekoliko godina pisao “Washington Post”, da je izuzetno loše informirana i da nema pojma o najvažnijim političkim i međunarodnim pitanjima.

Mahriban Aliyev bila je predsjednica Organizacionih odbora Četvrtih islamskih igara solidarnosti, a njen muž je rekao da “to nije nimalo slučajno, jer ona posjeduje izuzetne menadžerske i poslovne sposobnosti” (odnekud “zvuči” poznato, zar ne?!).

Američki dnevnik svojevremeno je, također, pisao da se bogatstvo obitelji Aliyev mjeri desetinama miliona dolara i da, u saradnji s familijom njegove supruge, oni kontroliraju cjelokupan javni sektor, bogate energetske resurse nafte i plina, telekomunikacije, građevinske poslove na kojima se samo u glavnom gradu Bakuu godišnje obrne više milijardi eura… Predsjednik Aliyev je 2013. godine u jednoj anketi izabran za najkorumpiranijeg političara u Evropi. Sve navode o korupciji i enormnom bogatstvu prebačenom u offshore kompanije u inozemstvu, predsjednik Azerbejdžana je demantirao.

Uprkos rastućoj važnosti potpredsjednice i njenog klana Pashayeva, Aliyevi su i dalje najjača porodica, održavajući, između ostalih, kontrolu nad Vladom. U oktobru 2019., član tog klana Ali Asadov postao je premijer. Promjene uprave provedene su odozgo, bez javnih savjetovanja, a temeljile su se na odlukama donesenim unutar vladajuće obitelji. To je ojačalo autoritarni karakter režima i nije stvorilo dodatne mehanizme za ublažavanje socijalnog nezadovoljstva osim instrumentalizacije sukoba s Armenijom zbog Nagorno-Karabaha. Zbog nedostatka izgleda za rješenje sukoba, on ostaje i instrument društvene konsolidacije za vlast i izvor pritiska društva, koje zahtijeva njegovo rješenje.

TURSKA I IRAN UMJESTO EVROPSKE UNIJE

Promjene moći vlasti rezultirale su korekcijom vanjske politike, čiji je glavni cilj osiguravanje neophodnih prihoda za stabilno funkcioniranje režima. Azerbejdžan je svoje diplomatske prioritete ograničio na ekonomska pitanja, poput izgradnje energetskih veza i prometnih koridora koji koriste tranzitni potencijal države, povlačeći se iz bliže saradnje s EU-om. Ti će se projekti provoditi u saradnji s regionalnim partnerima koji od Azerbejdžana ne zahtijevaju unutrašnje reforme niti traže političku liberalizaciju. Intenzivirajući saradnju s Rusijom i Iranom, Azerbejdžan želi razviti inicijativu Međunarodnog prometnog koridora sjever-jug (INSTC), koji će trgovačke puteve između Rusije, Azerbejdžana i Irana spojiti kopnenim putem i s Indijom morskim putem.

Daljnje jačanje autoritarnog karaktera države određuje i pogoršanje odnosa Azerbejdžana s Evropskom unijom. U novembru prošle godine, Aliyev je izjavio da Azerbejdžan više nije zainteresiran za sudjelovanje u inicijativi Istočnog partnerstva (EP). Bilateralni odnosi zemlje s EU-om već su postepeno smanjeni. To je uzrokovano krizom u odnosima EU i Turske, koja je među proruskim Azerima produbila sliku EU-a kako nerado prihvata muslimane, koji čine 97 posto azerbejdžanskog društva, i nedostatak sudjelovanja Evropske unije u pokušajima rješavanja sukoba oko Nagorno-Karabaha. U odnosima s EU-om prioritet Azerbajdžana je partnerstvo u strateškom izvozu sirovina. Zemlje EU-a u cjelini ostaju najveći trgovinski partner i kupac azerbejdžanskih sirovina (oko 55 posto trgovinske razmjene) i izvor direktnih ulaganja.

U vanjskoj politici, Azerbejdžan se snažno oslanja na saradnju sa partnerima koji nisu zainteresirani za poštivanje demokratskih standarda i zaštitu ljudskih prava, poput Turske, Rusije i Irana. Regionalne ambicije Azerbejdžana bit će trajno ograničene neriješenim sukobom s Armenijom.

Režim u kojem se vlast prenosi sa oca na sina i ostaje u familiji decenijama, politički sistem u kojem je supruga nacionalnog lidera (i formalno) druga ličnost u vlasti, režim koji sarađuje samo sa sebi sličnim autoritarnim vlastima, poput Turske i Irana, i koji se distancira od Evropske unije, režim u kojem se pripadnici vladajućih porodičnih klanova enormno bogate na javnim poslovima, prirodnim resursima i korupciji, to je Azerbejdžan koji fascinira Šefika Džaferovića i zemlja uzor predsjedniku njegove stranke; i zaista, kod Azera je gotovo sve “u bobu” isto kao kod Bošnjaka, samo što u BiH fali “malo” nafte i plina, a i Kavkaz je prilično daleko!

(SB)

Slični članci

Close