RegijaVijesti

“JEDNA OD NAJVEĆIH AFERA U POVIJESTI SRBJE”: Evo kako je Vučić zaveo medijsku diktaturu u Srbiji

Ugovor koji se protekle sedmice pojavio u srpskom javom prostoru otkriva “jednu od najvećih afera u istoriji Srbije”, tvrdi Vučićeva opozicija, a dokazuje kako je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, preko državne kompanije Telekom Srbija zaveo medijsku diktaturu u Srbiji, piše Jutarnji list u tekstu koji prenosimo u cijelosti.

Piše: Filip Pavić

Vučić, mediji, sumnjivi ugovori, stotine milijuna eura, medijski tajkuni, nogomet, borba za političku prevlast, sumnje u crne fondove i izvlačenje novaca iz državne tvrtke. Svi ti sastojci povezali su se ovaj tjedan u Srbiji u eksplozivni politički koktel čiji će se odjeci potencijalno osjetiti i u Hrvatskoj. Za detonaciju dovoljna je bila jedna iskra – mršavi dokument na 15 stranica.

Dokument, točnije ugovor, koji se ovaj tjedan pojavio u srpskom javom prostoru otkriva “jednu od najvećih afera u istoriji Srbije”, tvrdi Vučićeva opozicija, a dokazuje i kako je vlast, točnije srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, preko državne kompanije Telekom Srbija zaveo medijsku diktaturu u Srbiji.

O čemu je riječ? Telekom Srbije, tvrtka u državnom vlasništvu koju financiraju građani Srbije, našla se pod optužbama da, po nalogu Vučićeva kabineta, novcem građana kupuje, plaća i sponzorira medije u Srbiji, čime Vučić i njegova Srpska napredna stranka održavaju svoj politički rejting, guše kritičare i istovremeno građane Srbije drže u medijskom mraku.

Nije tajna, potvrđuju nam naši sugovornici, da medijska slika u Srbiji već duže vrijeme nije dobra. Mnogi misle da Vučić sustavno ušutkava sve medije koji se drznu na kritiku vlasti. Javna je tajna, kažu, da pod svojom kontrolom već ima Informer, Telegraf, Alo, Blic, a sada i Kurir. No, za to postoji dokaz – ugovor na 15 stranica koji, po opužbama oporbe, raskrinkava točan mehanizam kojim je Kurir završio pod Vučićevom kontrolom.

Glavni akteri

Glavni akteri višemilijunskog ugovora, koji Jutarnji ima u posjedu, su Telekom Srbije i Igor Žeželj. Dakle, s jedne strane državna tvrtka za koju se vjeruje da je kasica-prasica Aleksandra Vučića iz koje financira svoje medijske pohode, jer u odborima sjede njegovi povjerenici, članovi Srpske napredne stranke, kao Milan Božić. S druge strane Žeželj, najveći srpski izdavač i vlasnik nekoliko tvrtki koje su uključene u sporne transakcije. Oni su u tihom savezništvu.

Iz ugovora je vidljivo sljedeće: Telekom Srbije prije dvije godine s tvrtkom Igora Žeželja Wireless Media sklapa poslovni dogovor vrijedan 37,9 milijuna eura. Žeželju su njime navodno plaćene promidžbene usluge, ali Vučićeva opozicija vjeruje da je to samo paravan. Žeželju su, naime, dani novci državne tvrtke da kupi Kurir, s čijom se uredničkom politikom predsjednik Vučić nije slagao.

Za najtiražniji srpski tabloid Žeželj je lani dao oko 10 milijuna eura. Točnije, kupio je izdavača Kurira, tvrtku imena Adria Media Grupa, a sumnja se novcima Telekoma i s blagoslovom Aleksandra Vučića. Dakle, formalni vlasnik je Žeželj, neformalni Telekom, a nalogodavac Vučić. Te sumnje osnažuje, uzgred rečeno, i činjenica da je preko noći Kurir dramatično promijenio uređivačku politiku, od najglasnijeg kritičara, do Vučićeva privatnog glasila.

No, slijedimo trag novca. Ugovor između Telekoma i Žeželja potpisan je 15. listopada 2018. na 38 milijuna eura. Ne spominje se Kurir, ali je vidljivo da se iznos od 9,950.000 eura, koliko otprilike košta Kurir, mora isplatiti Žeželju najkasnije do 5. studenoga 2018. na račun tvrtke Wireless. Ta tvrtka krajem prosinca isti iznos isplaćuje svojoj tvrtki-kćeri Mondo Inc, a ova već početkom 2019. godine kupuje Kurir i Adria Mediju. Ista se cifra, naime, provlači kroz financijska izvješća svih triju kompanija: Telekoma, Wirelessa i Mondo Inca.

Nogometni rat

Ukratko, Telekom Srbije je isplatio novac Žeželjevoj tvrtki Wireless Media. Žeželj je potom isplatio novac sam sebi, odnosno tvrtki-kćeri Mondo Inc, koja je naposljetku kupila Adria Media Grupu, izdavača Kurira.

No, Adria Media ne izdaje samo najtiražniji srpski list. Posluju oni na tržištima Srbije, Hrvatske i Slovenije. Drže više od 40 medija (tiskovina i portala), a podružnica Adria Media Zagreb izdaje u Hrvatskoj magazine Story, Elle, Cosmopolitan i Men’s Health. Razumljivo, malo je vjerojatno da će Vučić preko magazina lakog štiva vući svoje geopolitičke poteze, ali to bi mogao preko jedne druge akvizicije. Naime, u pozadini cijele priče odigrava se i tihi “nogometni rat” za sportska TV prava. Žestoki takmaci su: Telekom Srbije sa svojim kanalom Arena Sport, koji gledaju i hrvatski korisnici, i SportKlub, kanal United Grupe, konkurentskog telekoma i izdavača na srpskom tržištu. Ali o tome ćemo više u drugom dijelu.

Vraćamo se na Žeželja. On je Adria Media Grupu kupio od prijašnjeg vlasnika Aleksandra Rodića. Rodić je, čini se, pao u nemilost vlasti nakon što je ionako turbulentne odnose s Aleksandrom Vučićem nepovratno narušio 2015. objavom pisma “Srbijo, izvini”, u kojem je priznao da je i sam sudjelovao u medijskom “uljepšavanju stvarnosti” za Vučića. Prema svemu sudeći, to je razlog zbog kojeg su u Vučićevu kabinetu zaključili da je Kurir sigurniji u rukama drugog, predvidljivijeg vlasnika. Ali zašto baš Žeželj?

Igor Žeželj, naime, nije nepoznato lice u Srbiji. Poznat je kao srbijanski predvodnik digitalne revolucije. Još 2004. godine osnovao je Wireless Mediju kao tvrtku koja se bavi web i softverskim dizajnom.

U njegovoj biografiji stoji da je kao mladić sudjelovao u studentskim prosvjedima protiv Slobodana Miloševića 1997. godine, a netom poslije je završio na menadžerskim pozicijama u nogometnom klubu Crvena Zvezda i KK Zvezda, navodno preko studentskog kolege Čede Jovanovića (onda člana vladajuće Demokratske stranke).

Možda ga je baš zbog toga što mu političke križaljke nisu strane Aleksandar Vučić izabrao za novog srbijanskog medijskog mogula. Ali ima toga još. Naime, njegova tvrtka Wireless Media zadnjih 15 godina održava portal Telekoma Srbija, Mondo.rs. Budući da je tako dugo blizak Telekomu Srbije, očito je stekao i njihovo povjerenje.

Tako u samom ugovoru navode “dugu i uspješnu” suradnju kao jedan od kriterija ulaganja 38 milijuna eura u njegovu tvrtku. Osim toga, Telekom Žeželju nalaže da preostalih 27 milijuna eura njihova novca mora uložiti u svoju tvrtku Mondo Inc, a krovna tvrtka Wireless mora “prenijeti svoje znanje i know-how” na tvrtku Mondo Inc. Očigledni nonsens, ističu kritičari. To bi značilo da Žeželj znanje i tehnologiju prenosi sam sebi.

Međutim, krajnji cilj je nešto drugo, kako stoji u ugovoru – uspostaviti dva digitalna TV kanala koje bi Telekom Srbije otkupio za svoju kabelsku televiziju, a što će još dodatno platiti. Nedavno je Žeželj, uzgred rečeno, lansirao Kurir TV, a prema svemu sudeći urednička politika tih dvaju kanala neće previše odudarati od one samog Kurira. Sve to potkrepljuje indicije da je Vučićev dugoročni plan zbilja podići svoj medijski orkestar.

Žeželjev odgovor

Kontaktirali smo i Žeželja. Pitali smo ga, između ostalog, kako komentira navode da je novcem državnog Telekoma kupio Kurir, kako objašnjava tok novca od jedne tvrtke do druge, za koje mu je konkretne usluge Telekom platio 38 milijuna eura i koje sve medijske sadržaje od njegove tvrtke Adria Media Telekom otkupljuje.

– Telekom ni na koji način ne stoji iza kupovine Adria Media Group, niti ima bilo kakvog utjecaja na uređivačku politiku naših izdanja, niti spomenuti ugovor između Wireless Media i Telekom Srbije ima bilo kakve veze s akvizicijom Adria Media Grupe, a što je očigledno i iz sadržaja samog ugovora. Na uređivačku politiku ne utječe nitko osim samih urednika kojima je to posao- odgovorio nam je Žeželj.

Iako se nije izjašnjavao o tokovima novca niti o točnim uslugama njegove tvrtke koje je Telekom platio 38 milijuna eura, ustvrdio je da “iza napada na njega stoji United Grupa” (telekomunikacijska tvrtka u čijem portfelju je konkurentski medij N1 i konkurentski srpski telekom SBB). Kaže da United smeta istraživanje i pisanje Kurira o interesno-poslovnom lobiju na čelu s Draganom Šolakom, osnivačem i nedavnim predsjednikom Uprave United Grupe i Draganom Đilasom, oporbenim političarom iz Stranke sloboda i pravda. Pritom, napominje Žeželj, United Grupa je također i klijent njegove tvrtke Wireless Media, a upravo su “stabilni prihodi od United Grupe u zadnjih šest godina suradnje” omogućili kupovinu nekoliko tvrtki, uključujući i Adria Media Grupu.

Međutim, opozicijska političarka Marinika Tepić, inače bivša novinarka, članica Stranke sloboda i pravda i stranačka kolegica prozvanog Đilasa to pobija. Kaže da se u financijskim izvještajima tvrtke Mondo Inc koja je kupila Adria Mediu može vidjeti da je tvrtka ostvarila dobit od 600.000 eura. Prema tome, kaže, deset milijuna eura za kupovinu Kurira Žeželj nije mogao ostvariti ni zaduživanjem jer nijedna banka ne bi odobrila toliki kredit s obzirom na skromno poslovanje tvrtke. Osim kupovine medija, za Tepić je sporno i to što vlasti, na čelu s Aleksandrom Vučićem kao nalogodavcem, Telekom Srbije koriste kao osobni bankomat. Pritom potrošačka groznica, razne akvizicije, ulaganja i kupovina TV prava nisu jeftine.

Telekom je prema zadnjim podacima u dugu 1,1 milijardu eura. Također, lani im je dobit pala za četiri puta, sa 120 milijuna eura u 2016. na 30 milijuna eura u 2019. Dobit su pojeli dugovi, a dividenda se više ne isplaćuje. Zatražili smo očitovanje Telekoma Srbija. Između ostalog, pitali smo ih koje su konkretno usluge tvrtke Wireless Media plaćene 38 milijuna kuna, u što je Telekom sve investirao u zadnje tri godine i kako objašnjavaju dugovanje od milijardu eura, ali odgovore nismo zaprimili.

Odbrana otadžbine

Telekom se, uglavnom u člancima Kurira, brani da su dugove nagomilali visokim ulaganjima u optiku i infrastrukturu, a i da ciljaju na dugoročno dizanje vrijednosti tvrtke. Prema komentarima Ane Brnabić, na koje opozicija odmahuje rukom, Telekom bi kroz tri godine trebao vrijediti četiri milijarde eura. Za opoziciju to su bajke. Isto tako, bajke su i opravdanja srpskih vlasti da su njihovi postupci u službi “obrane otadžbine”. Naime, strani kapital pokušava uzurpirati srpske telekomunikacije i medije, kažu. Oni ih moraju obraniti. Od koga? Od United Grupe.

United Grupa je jedna od najvećih telekomunikacijskih kompanija na jugoistočnom tržištu Europe. Domaćem će čitateljstvu biti poznati po lanjskoj kupovini telekoma Tele2 Hrvatska za 220 milijuna eura. U Srbiji su pak vlasnici telekoma SBB. Osim toga, vlasnici su i medija N1, Nova TV, kao i kanala SportKlub, koji djeluju i na srpskom tržištu. Dakle, ta dva telekoma, Telekom Srbija i SBB, već se neko vrijeme gledaju preko nišana. Oba drže otprilike isti udio srpskog tržišta – polovicu.

Bitke se za tržišnu prevlast vode nekada i prljavo. Primjerice, kada je o opasnoj prezaduženosti Telekoma Srbija javnost obavijestila Jelisaveta Vasilić, članica Savjeta za borbu protiv korupcije, N1 (u vlasništvu United Grupe) dao joj je medijski prostor. Ona je iznijela tezu da zbog velikog prezaduživanja Telekom sada ne vrijedi ni eura i da bi trebao u stečaj. Kurir je odmah krenuo u ofenzivu. U članku su dan poslije Vasilić optužili da je u sukobu interesa jer, naime, njezina kći, inače liječnica, vodi emisiju na jednom od kanala konkurentske televizije United Grupe. Vasilić je rekla da je riječ o orkestriranoj kampanji kako bi se prikrio meritum, a to je da Telekom duguje milijardu eura zbog spornih akvizicija o kojima se ne želi izjasniti. Jasno je i zašto. Najočigledniji primjer kako se Telekom našao u dugovima do grla može se naći u kupovini manjih kablovskih operatera Kopernikus i Radijus Vektor. Telekom Srbije je Kopernikus kupio 2018. i preplatio ga najmanje tri puta, a Radijus Vektor oko pet puta, prema analizi Gorana Radosavljevića, docenta na Fakultetu za ekonomiju, administraciju i državnu upravu i člana Socijaldemokratske stranke.

Tako je Kopernikus plaćen 195 milijuna eura iako je u vrijeme prodaje vrijedio oko 60 milijuna eura, a Radijus Vektor plaćen je 108 milijuna eura iako je realna vrijednost tvrtke bila 21 milijun eura. Dakle, Telekom je za jednog korisnika kabelske kompanije Kopernikus plaćao oko 4000 eura (imali su u to vrijeme oko 50.000 korisnika), a usporedbe radi, u prijašnjim akvizicijama, recimo, Telekoma Srpske i crnogorskog m:tel-a, plaćali su u prosjeku 300 eura po korisniku.

Za Vučićevu opoziciju to je krunski dokaz izvlačenja državnog novca. A što je u pozadini? Slično kao i u priči Žeželja, vlasnici Kopernikusa, braća Milovanović, Srđan i Zvezdan (inače član SNS-a), odmah su nakon prodaje tvrtke Telekomu uletjeli u medijski biznis kupujući televizije s nacionalnom frekvencijom Prva i O2, dotad u vlasništvu grčke grupacije Antenna Group.

Prema mišljenju naših sugovornika, precjenjivanjem te dvije tvrtke osiguralo se dovoljno novca da se grčke vlasnike isplati van. A to je bio cilj otpočetka. Naime, ta je akvizicija vladajućima omogućila stavljanje pod kontrolu cijelog asortimana tvrtke Antenna Group: Prva televizija, O2 TV, Prva TV Crna Gora, Play Radio, šest kabelskih kanala i web portali prva.rs, o2tv.rs i b92.net.

Pritom se, vjeruje opozicija, u kupovini Kopernikusa i Radijus Vektora ostvario i višak za koji se ne može utvrditi gdje je točno završio. Pretpostavljaju da su isplate išle direktno prema povjerenicima SNS-a.
Bušili gume

– Oni su vjerovali da se to neće saznati. Mislim da su u toj bahatosti jednostavno pretpostavili da nitko po tome neće kopati – govori nam Marinika Tepić, dodajući da otkako je počela javno govoriti o makinacijama u Telekomu strahuje za vlastitu sigurnost. Kaže da su joj danima bušili gume na automobilu, a zadnjih mjeseci s obitelji živi “ispod spuštenih roleta”.

– Doći će do toga da ću biti toliko sotonizirana da neću moći izaći na cestu s djecom. Već me sada optužuju da ‘radim sa Šiptarima’. To je stvarno postalo jezivo, imamo ovdje neku simuliranu svakodnevicu. Kafići su nam puni, ali mi živimo u latentnom građanskom ratu, samo se još nije zapucalo. Svatko tko misli da će se šutnjom spasiti, griješi. I njemu će doći na vrata kad-tad jer je to takva politička patologija – priča nam Tepić.

Ali nije ni ona pošteđena medijske tirade. Zadnjih dana Kurir i portal Mondo.rs navode da je njezin stranački šef Dragan Đilas poslovno povezan s Draganom Šolakom, inače osnivačem Uniteda, koji više nema vodeću ulogu u tvrtki otkako je većinski vlasnik postao američki investicijski fond KKR (danas je u vlasništvu britanskog fonda BC Partners). Veza Đilasa, predsjednika Stranke slobode i pravde, i Šolaka, osnivača Uniteda, nađena je u prodaji Đilasove tvrtke Direct Media United Grupi tamo 2014. godine. Na pitanje Tepić kako komentira te optužbe, ona odgovora da ju takvi politički spinovi ne zanimaju.

– Mene ne zanima United Grupa, ja ih nisam ni spominjala. Mene zanima Telekom, koji upravlja novcem građana. Ja jesam političarka, ali uvijek kažem da sam novinarka u politici i na meni je da o takvim aferama govorim u javnom prostoru – ističe.

Opstrukcija utakmice

Iako je nesporno da je u Srbiji na djelu borba za telekomunikacijsku prevlast između Telekoma Srbija i SBB-a United Grupe, kao uostalom i na svakom drugom tržištu, ono što kritičari zamjeraju Vučiću i Telekomu jest opstrukcija fer tržišne utakmice. A primjer koji to dokazuje zanimat će i hrvatske sportske obožavatelje.

Borba za telekomunikacijsku prevlast na srpskom, ali i regionalnom tržištu, naime, vodi se i na polju kontrole sportskih TV prava. Pritom to nadmetanje nije ni jeftino, niti se vodi u sportskom duhu. Arena Sport, sportski kanal na koji se i hrvatski korisnici mogu pretplatiti u sklopu MaxTV paketa HT-a, inače je u vlasništvu Telekoma Srbije. Njihova srpska i regionalna konkurencija jest SportKlub koji se, uz kritički nastrojeni N1, nalazi u portfelju tvrtke United Media (United Grupa).

Arena Sport, odnosno Telekom Srbije, odnosno Vučić, u lipnju su izvojevali prava za prijenos Lige Prvaka za 2021. godinu. Prema pisanju medija, u tome su uspjeli tako što su navodno dali 150 posto veću ponudu za otkup prava od ostalih konkurenata i tako u startu onemogućili bilo kakvo nadmetanje. Time su konkurenciju, među ostalima Unitedov SportKlub i PlanetSport (trenutni vlasnik prava), izbacili iz igre. Spekulira se da je točan iznos ponude Telekoma bio oko 200 milijuna eura.

Dakle, modus operandi koji su imali s investicijom u Žeželjevu tvrtku, kao i u tvrtku Kopernikus, Telekom je pokazao i preplaćujući prava na prijenos Lige Prvaka, a to je agresivna potrošnja novca građana – sve u cilju tržišne dominacije. Kako se i onda pisalo, Vučić je zasigurno manje zainteresiran za sportske prijenose, a više da konkurenciji, koja je ujedno kritična prema njegovoj politici, iz džepa izbije sigurne prihode.

Međutim, kritičari će istaknuti da su u Vučićevom nadmetanju, na koncu, 200 milijuna eura za Ligu Prvaka zapravo platili građani Srbije. Pritom je zanimljivo da je Telekom Srbija u četvrtak objavio da planiraju izdati korporativne obveznice, prvi put u povijesti kompanije, i to baš na iznos od 200 milijuna eura.

Slični članci

Close