RegijaVijesti

BIVŠI PREMIJER SRBIJE ZORAN ŽIVKOVIĆ NEMA DILEMU: “Umjesto zatvora, Miloševićevi i Šešeljevi ‘omladinci’ vladaju Srbijom”

Zoran Živković, donedavni lider Nove stranke Srbije, bivši čelnik Demokratske stranke, ministar unutrašnjih poslova, a potom i premijer Srbije nakon atentata na Zorana Đinđića, u traumatičnom periodu od marta 2003. do marta naredne godine, jedan je od vodećih aktera 5. oktobra 2000. godine, kada je srušena vlast Slobodana Miloševića. Kao jedan od najvećih kritičara aktuelne vlasti u Beogradu pod vodstvom Aleksandra Vučića, u razgovoru za Radiosarajevo.ba otvoreno je govorio o Srbiji danas, onima koji vladaju u našem susjedstvu, ali i regionu i kuda on ide…

Gdje je Srbija danas, 20 godina poslije 5. oktobra?

– Peti oktobar nije završen, da vam kažem odmah. Ima nekoliko perioda u vremenu od 5. oktobra 2000. do danas. Ja mogu najdetaljnije da govorim u periodu do kraja 2003. godine. To je bilo vrijeme do kad sam ja imao odgovornost vlasti, prvo kao ministar unutrašnjih poslova, a nažaost, kasnije i kao premijer, nakon ubistva pokojnog Zorana Đinđića. Mislim da je u te dvije i pol, tri godine urađeno sve što je bilo moguće za taj kratki period. Mi smo vratili Srbiju u svijet, povećali plate četiri puta, dugove za penzije, materinske dodatke, dječije dodatke, deviznu štednju, sve smo to vratili narodu. Napravili medije koji su bili najslobodniji u istoriji Srbije.

Kada je došlo do zastoja?

– Nakon toga, negdje od 2004. godine, ono što bi se nazvalo “mangupima u našim redovima”, još uvijek je bio DOS na vlasti, ali neka druga ideološka priča, počelo je sve da usporava, a kasnije i da kompromituje cijelu petooktobarsku priču. A od 2012. naovamo mi imamo kontrarevoluciju, gdje su poražene snage, koje su trebale da budu ili u zatvoru, ili lustrirane, ti omladinci Miloševićevi, Šešeljevi, dakle Vučić, Dačić, Vulin i slični, ponovo su na vlasti, i na jedan specifičan način vraćaju to vrijeme devedesetih. Na sreću, bez ratova. Ne zato što ne žele, nego što su, hvala Bogu, kukavice pa ne smiju da počnu takvo nešto.

Da li je Srbiji potreban novi 5. oktobar?

– Srbiji su potrebni, prvo, izbori. Onaj 5. oktobar je posljedica izbora 24 septembra 2000. godine, a to je pokazivanje snage, pameti i hrabrosti opozicije i odlučnosti građana da riješe jedan veliki problem. Ponavljam, bolje je zato što nema ratova. Sve ostalo previše liči na vrijeme devedesetih. Šteta po Srbiju, građane Srbije, je skoro ista kao u devedesetima.

U kojem pravcu bi se Srbija u budućnosti mogla kretati, evo, i nakon nedavnih susreta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom? Je li to nagovještaj, ipak, demokratizacije ili, pak, spinovanje međunarodne zajednice?

– To su predizborne priče, i američke, i srpske, i balkanske, i evropske, i tu nema… Ja tu ne vidim nikakvu iskrenost. To je jedna karikatura priče 5. oktobra. U Srbiji danas imamo demokraturu, karikaturu demokratije i svih vrijednosti.

A koliko će Vučić biti na vlasti? Kada će građani početi uviđati to što govorite?

– Zavisi od opozicije i građana. Opozicija mora da se ujedini, da se spuste sujete. Da se ljudi koji vode političke stranke prisjete zašto su ušli u politiku. Ne da tvituju i da se slikaju za magazine, već da mijenjaju Srbiju. Građane treba podsjetiti da zavisi i od njih, da njihov izlazak ili ne izlazak na izbore, njihova odlučnost ili njihovo mirenje sa sudbinom, da od toga zavisi ko će voditi Srbiju.

Čak i na pokradenim izborima, neki loš lider, neki Vučić da pobijedi, ako građani budu protiv toga, to neće biti moguće. To smo pokazali i dokazali 2000. godine i na izborima i 5. oktobra.

Koliko je u politici aktuelnog vodstva Srbije živa ta, da tako kažemo, ideološka potka koja je bila temeljem ratova devedeseth pod Miloševićem?

– Nema opasnosti od ratova. Ne zato što nema ludaka koji bi to počeli, nego što prisustvo međunarodne zajednice i iskustvo građana koji su učestvovali u tim ratovima, koji su izgubili porodice, prijatelj, komšije, stanove… dovelo barem do toga da nikome ne pada na pamet da podiže pušku na nekog drugog. Ali mržnja postoji i ona sigurno ne može da bude korisna.

Kako gledate na poziciju regiona i odnose država bivše Jugoslavije. Evo, aktuelna je priča o “malom Schengenu”?

– “Mali Schengen” bi bila dobra ideja da ne dolazi od toga od koga dolazi. Mislim da je to neprovedivo. Ne postoji zdrava situacija na cijelom Balkanu. Nisam zadovoljan skoro nigdje vodstvom, onima koji danas vode države Balkana. Ima tu puno ostataka prošlosti. I u Srbiji, ali ne samo u Srbiji. Tako da je potrebno još puno napora da Balkan izgubi nadimak “bure baruta”, da postane ne samo lijepo već i zdravo mjesto na karti Evrope.

Želite reći da nam je potreban novi 5. oktobar?

– Tako je, treba spojiti odlučnost građana, hrabrosti i organizovanost političara opozicije i imat ćemo to.

(Radiosarajevo.ba)

Slični članci

Close