(…) medijski mogao i dalje da sebe prikazuje kao najvećeg Srbina nakon Dušana Silnog i to povlačenje odluke me iznenadilo.
Pisac, novinar i kolumnista Goran Dakić komentirao je u gostovanju u Danu uživo na N1 najavu sankcionisanja komunikacije s predstavnicima ambasada i međunarodnim zvaničnicima, učinak sankcija SAD-a na firme bliske Miloradu Dodiku, i najavu kopanja litijuma u Podrinju. Jedna od tema bila je i njegova nova knjiga “Izvlačenje drače”, u izdanju banjalučkog Imprimatura.
Prošlogodišnja kriminalizacija klevete u RS-u bila je uvod u potpunu kontrolu nad medijima i civilnim sektorom i to je trebalo finalizirati usvajanjem ‘zakona o stranim agentima’. Nakon što je isti ‘povučen na doradu’, stiže najava sankcionisanja komunikacije s predstavnicima ambasada i međunarodnim predstavnicima. Sve to predlaže ambasador Bosne i Hercegovine u Srbiji Aleksandar Vranješ. Da li je Vranješ ovo sam smislio ili mu je neko pomogao?
Ma, ne vjerujem da je Vranješ toliko pronicljiv, mada bih mogao sa sigurnnošću da kažem da svi šrafovi te političke mašinerije jesu dovoljno zlobni i dovoljno neoprezni kad saopštavaju takve stvari. Naravno da je to neka vrsta generalne probe, probnog balona koji je pušten u javnost da se vidi reakcija ne samo javnosti nego upravo tih stranaca. Nisam siguran da će to zaživjeti u praksi, pogotovo što je ta struna gdje se na jednom kraju nalaze domaći političari predvođeni Dodikom a s druge strane sranci predvoćeni američkim ambasadorom previše zategnuta. Opet u takvim situacijama političari obično povlače najnerazumnije i najnelogičnije poteze, pretpostavljam da bi u parlamentu RS prije trebali gledati ‘zakon o stranim agentima’, a tek nakon toga erventualno prijedlog inicijative koju je najavio Vranješ i podrzao ministar Siniša Karan.
Vode li ova zakonska rješenja RS ka Sjevernoj Koreji?
Naravno da ne, zato što je to presnažna i prejaka metafora. U diktaturama kao što je Sjeverna Koreja nemate priliku da kažete da je to diktatura, u RS možete da govorite, pišete, radite slobodno, nisam sklon tim prejakim poređenjima da svaki nerzauman potez vlasti vodi ka Sjevernoj Koreji, ali to ne znači da su ova rješenja o kriminalizaciji klevete i o ‘stranim agentima’ i izmjenama zakona koje predviđaju sankcionisanje kontakta sa stranim ambasadorima dobra. To su pogrešni i glupi potezi, ali manje-više svaka vlast koja se bliži svom kraju donosi sve represivnije i sve oštrije zakone.
Je li ovo odgovor RS na američke sankcije, koje su očigledno pogodile cilj?
Sigurno da jeste, ali tu sad postoji zamjena teza koju i sam Aleksandar Vranješ u svojoj najavi i obrazloženju iznosi javno, a to je da su to sankcije RS. Ne, to su sankcije određenim ljudima u vlasti i kompanijama preko kojih vlast godinama izvlači pare za financiranje svojih kampanja i lično bogaćenje. Američke sankcije koje su uvedene određenim političarima i komapnijama – Dodik je govorio da je to smiješno, ali što duže traju i češće se dešavaju vidimo da su sve ali ne duhovite.
Zbog sankcija, bez posla je ostalo 80 naših kolega, do prije dva dana zaposlenih na TV UNA. Šta bi trebala biti obaveza poslodavca prema njima u ovom trenutku?
Ne vjerujem da se to desilo preko noći, vjerujem da je vlastima dobrodošlo da ugase Una TV. Treba provjeriti kako je Una TV poslovala prošlu i pretprošli godinu, da li je završavala godinu s gubitkom ili ne, čisto da ne bi dolazili u jedan proces da sve svaljujemo na sanckije. Naravno da je 80 ljudi kolateral, da je to užasno i da neko mora da odgovara, da se tim ljudima pomogne, i naravno da se taj način neće pronaći. Oni su naprosto poslužili grupi moćnika kao topovsko meso, tako da ne vidim način.
Sankcije SAD napravile su mnogo problema Miloradu Dodiku. Je li odustajenje od sporazuma o razdruživanju, te usvajanje državnog budžeta znak da Dodik mijenja svoj odnos prema međunarodnoj zajednici i partnerima u vlasti?
Ubijeđen sam bio da će Dodik insistirati na usvajanju odluke o razdruživanju da bi medijski mogao i dalje da sebe prikazuje kao najvećeg Srbina nakon Dušana Silnog i to povlačenje odluke me iznenadilo. Zašto? To ne bi bila prva odluka i informacija koju je NSRS usvojila i koja je stavljena u fioku, i ne bi se ništa desilo, tako da očigledno pritisak je bio toliko jak da je bio prinuđen da povuče odluku o razdruživanju.
