BiHVijesti

AKADEMIK SLAVO KUKIĆ: „Dodik je Čoviću otvorio vrata Beograda i Moskve, a Čović Dodiku vrata Zagreba, ovo je izravan udar na Bosnu i Hercegovinu!“

Ugledni bosanskohercegovački sociolog i član Akademije nauka i umjetnosti BiH Slavo Kukić komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ sastanak Milorada Dodika u Zagrebu, odnose između Hrvatske i BiH te se osvrnuo na najavu Milorada Dodika da po nedavno preminulom ratnom zločincu Momčilu Krajišniku nazove ulice i institucije u bh. entitetu Republika Srpska.


Kakav je Vaš komentar na posjetu člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika Zagrebu, što se krije iza svega?

– Najiskrenije, i sam sam zbunjen i pun pitanja. Jer, Dodikov put u Zagreb se događa samo dan nakon obilježavanja novouspostavljenog Dana srpskog jedinstva, obilježavanja koje se za sada proteže samo na Srbiju i BiH. A sutra? Tko zna. Jer, njime se princip prava naroda pretpostavlja principu prava suverenih država. A to, drugim riječima, znači da bi se, koliko sutra, ambicija za njegovo obilježavanje mogla proširiti i na Hrvatsku.

S druge strane, iz reakcija dvojice članova državnog Predsjedništva jasno je da se ne radi o državnoj posjeti, a hrvatski mediji izvještavaju da je Dodik u Zagreb otišao na poziv predsjednika Hrvatske. U kojem svojstvu? Na hrvatskim elektronskim medijima se moglo čuti da Milanović ne poziva državno predsjedništvo nego je pozvao i zvat će nacionalne poglavice – danas Dodika, sutra Čovića i Izetbegovića. Što to znači? Da se ciljano zaobilaze zvanične institucije jedne suverene države? I da se na raport pozivaju osobe po vlastitom izboru kako bi se s njima razgovaralo o budućnosti te iste suverene države? S kojim pravom?

Iskreno, u čitavoj toj priči je puno asocijacija s vremenima za koja sam vjerovao da su nepovratno prošla. S recimo, početkom devedesetih godina i planovima kovanim o BiH – u Karađorđevu i Grazu posebice. U odnosu na to vrijeme, nedostaju još samo zajednička sijela, poput onog koje su imali Tuđman i Milošević ili, recimo, Boban i Karadžić. Umjesto toga, naime, danas se bosanskohercegovačke operativce privodi u Beograd i Zagreb na odvojene razgovore. A gdje je u svemu tome BiH kao suverena država? Formalno, priznaju je i u Beogradu i u Zagrebu. Stvarno, dojam je da imaju toliko planova s njom da ne zaostaju ni za onima koji su planove kovali devedesetih.

Kakva je uloga Dodikovog strateškog partnera Dragana Čovića?

– Naravno, pitanje je jesu li u svemu tome dijelom umiješani i prsti Dragana Čovića. Ne znam. No, to kao mogućnost ne isključujem. Jer, njih dvojica su umreženi. Ako, hoću reći, Dodik otvara njemu vrata u Beogradu i Moskvi – iako, da se razumijemo, ne čini Dodik to radi hrvatskih ili srpskih interesa nego isključivo radi svojih i interesa Dragana Čovića – moglo bi biti da je i Čović ovaj put učinio to isto za Dodika u Zagrebu.

Najviši dužnosnici službenog Zagreba još od mandata bivše predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović izbjegavaju dolazak u Sarajevo, kako ocjenjujete odnose između dvije države danas i je li se i što promijenilo dolaskom Zorana Milanovića na mjesto predsjednika Hrvatske?

– Želio sam vjerovati da bi dolazak Milanovića mogao označiti promjenu odnosa Hrvatske prema BiH. Želio sam, potom, vjerovati da bi tu promjenu mogla donijeti i činjenica da se Plenković oslobodio vlastitih radikala, posebice zbog njihovog djelovanja prema BiH. Sve upućuje, međutim, da sam bio u krivu. I da se u odnosu Hrvatske prema BiH ništa bitno neće promijeniti.

Uostalom, nakon izbora Milanovića na mjesto predsjednika Hrvatske, bilo je logično očekivati međudržavnu posjetu između Hrvatske i BiH. To se, nažalost, nije dogodilo. Milanović je, ako se dobro sjećam, pojasnio da nema s kim u BiH razgovarati. Što mu to znači, samo on zna. No, ne isključujem da je to bio način da ne prizna legalitet izbora Željka Komšića za člana državnog Predsjedništva. I da poruči da je uvjet međudržavnog sastajanja promjena Izbornog zakona prema zahtjevima HDZ-a BiH. A to je izravno miješanje u poslove druge države.

Na takav sud, međutim, tjera i Milanovićeva izjava nakon sastanka s Dodikom. Hrvatska, izjavi on, neće podržati inicijative u smjeru jednostrane revizije Dejtonskog sporazuma, koje bi ugrozile mir i stabilnost BiH.

Na koje inicijative misli?

– One o kojima mu je govorio Dodik, a kojima u službu svojih ciljeva, nakon što je završio Čovića, želi staviti čak i hrvatsku državnu politiku? Možda na one koje dolaze od Dodika, a koje su izravan udar na BiH kao suverenu državu? Ili one koje uporno gura Čović, pozivajući se na isto pravo Hrvata, a kojima se želi dovršiti etnička podjela BiH? Ostalo je, ponavljam, nejasno iako način na koji je sud izrečen, upućuje da bi posrijedi mogla biti opet ista logika, logika kojom se, svjesno ili ne, gura u kola Dragana Čovića u njegovu nastojanju da nacionalnim talasanjem spasi vlastitu kožu zbog onoga što je prethodnih petnaestak godina činio.

Kako gledate na najavu Milorada Dodika da po ratnom zločincu Momčilu Krajišniku nazove ulice i institucije u RS-u?

– Zastrašujuće. Iako, ne i nešto što bi trebalo iznenaditi. Uostalom, to je samo dio kontinuiteta Dodikove politike i vlasti zadnjih desetak godina. Jer, niti je Krajišnik jedini niti je nekakav izuzetak. Uostalom, već imamo spomenike, studentske domove, ulice i trgove u čast srpskih „heroja“, što iz Drugog svjetskog, što iz rata 1992.-1995. godine. Ali, što se drugo i ima očekivati od čovjeka koji genocid u Srebrenici proglašava podvalom? I koji svaki dan za državu, kojoj je na čelu, ponavlja da je bez ikakva povijesnog prava na postojanje, da je njome uništeno pravo jednog naroda da živi u istoj državi, da će je nestati dok svjetski moćnici isključe aparate kojima ju se održava na životu itd.

Izvor: Slobodna Bosna


Slični članci

Close