BiHVijesti

Istina je samo jedna

Komisija neće promijeniti činjenicu da VRS jeste neselektivno puca*o po Sarajevu i ubija*o (i) Srbe, neće promijeniti ni činjenicu da jeste geno*cid kad sistematski istrijebiš jednu etničku grupu sa nekog prostora, kao što su to (utvrdio Međunarodni sud pravde) Vojska i MUP RS-a učinili 1995. u Srebrenici

Šta tačno u ovom trenutku bilo ko formalno može napraviti da zaustavi pokušaj revizije bliske nam istorije u režiji Milorada Dodika? Čovjek je prošlog ljeta, na početku izborne kampanje, najavio da će ukinuti izvještaj Vlade RS-a o geno*cidu u Srebrenici (dobro, nije pisalo gen*ocid, nego tragična dešavanja, ali je sadržaj bio prilično jasan), svi smo graknuli, uključujući najjače strance u BiH, da to ne smije uraditi, a on je uradio.

Narodna skupština RS-a ukinula je taj izvještaj i naredila da se naprave dvije komisije da istražuju istinu, jednu o Srebrenici, drugu o stradanju Srba u Sarajevu. Opet smo svi vrisnuli da to ne može, ali Vlada RS-a je to napravila.

I tako sad, preciznije, od 7. februara, “istinu o stradanju svih naroda u i oko Srebrenice između 1992. i 1995.” utvrđuje komisija koju vodi izraelski istoričar Gideon Greif, profesor na Univerzitetu Texas i saradnik u Memorijalnom centru holokausta Yad Vashem, a uz njega su Nigerijac Adenrele Shinaba, Japanac Yuki Osa, Australac Roger Byard, Kinez Zeng Yi, Italijan Giuseppe Zaccaria, Nijemac Marcus Goldbach, Amerikanac Laurence Armand French i Srbijanka Marija Đurić.

Komisiju za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. vodi Raphael Israeli, akademik i umirovljeni profesor na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu, uz njega su Austrijanac Walter Manoschek, Amerikanac Laurence Armand French, Srbijanac Darko Tanasković, Italijan Giuseppe Zaccaria, Ukrajinac Victor Bezruchenko i Francuz Patrick Barriot.

Opet smo svi, uključujući ponovo i one najjače strance u BiH, zagalamili da to ne može tako. Najkonkretnija i najpoštenija bila su udruženja koja okupljaju žrtve. Ona su poslala pisma svim zemljama iz kojih dolaze članovi Dodikovih komisija i, očekivano, uglavnom naišla na zid(ove) šutnje. Jer, kako su im odgovorili Italijani, Zaccaria u obje komisije radi zato što to on hoće sam, a ne kao neki zvanični(k) iz Italije.

Iluzorno je, u principu, sad analizirati ko je ko i kakav u tim komisijama, jednako kao što je iluzorno i bar na trenutak pomisliti da bi te komisije mogle napraviti izvještaj drugačiji od onog koji očekuje naručilac posla, dakle, Vlada RS-a (ova i srednjoročno svaka buduća). Realno, šta god oni napišu, neće promijeniti sudske presude koje, u slučaju Srebrenice, jasno koriste termin genocid, a u slučaju Sarajeva, jasno preciziraju ko je uzročnik stradanja svih, a ne samo Srba od 1991. do 1995.

Neće, naravno, promijeniti ni činjenicu da VRS jeste neselektivno pucao po Sarajevu i ubijao (i) Srbe, neće promijeniti ni činjenicu da jeste genocid kad sistematski istrijebiš jednu etničku grupu sa nekog prostora, kao što su to (utvrdio Međunarodni sud pravde) Vojska i MUP RS-a učinili 1995. u Srebrenici. Neće, na žalost, promijeniti ni činjenicu da isti zločin, samo počinjen 1992. u Krajini, nije formalno genocid.

Pravosnažna haška presuda Radovanu Karadžiću, glavnom političkom bh. izvođaču tih zločina, očekuje se 21. marta. Šta će ostati od prvostepene, ne usuđuje se niko prognozirati jer je, tvrde, u Haagu danas previše politike. Ali, suštinski, ni ta presuda neće bitno promijeniti ničiju istinu o agresiji na BiH između 1992. i 1995. Ni svih žrtava te agresije, ni svih pomagača agresorima i sa istoka i sa zapada. Dakle, za jedne je genocid bio, za druge je to zavjera protiv nebeskog naroda, za treća bitka za opstojnost.

Tačno to biće i sa izvještajima Dodikovih komisija, kao što je bilo i sa ukinutim Komisije iz 2004, kao što je i sa Deklaracijom o Srebrenici, usvojenom u aprilu 2010. u Narodnoj skupštini Srbije. Zašto onda Dodik to radi?

To je, kažu stručnjaci, ona zadnja faza genocida, negiranje, poricanje. Koje danas ne znači ništa, ali sutra, kad živih svjedoka više ne bude, širom otvara vrata za brisanje istine. Jedne, kako to kaže i Greif nakon imenovanja. Šta onda tačno bilo ko može uraditi da formalno zaustavi Dodika? Je li dovoljno samo uzdati se da će Greif poštovati vlastite riječi da je “moralna obaveza komisije da bude lojalna činjenicama, istini i žrtvama” ili treba tražiti konkretne odgovore koje institucionalno u BiH još uvijek niko i ne pokušava naći?.

SAŠA RUKAVINA

Slični članci

Close